O autoru:
Mohamed Metwally El-Shaarawy (15. travnja 1911. - 17. lipnja 1998.) bivši je egipatski vjerski učenjak i zadužbinski ministar. Smatra se jednim od najpoznatijih tumača značenja Plemenitog Kur'ana u modernom dobu, jer je radio na tumačenju Plemenitog Kur'ana na jednostavne i općenite načine, što mu je omogućilo da dosegne veći segment muslimana u svim dijelovima arapskog svijeta, a neki su ga nazivali imamom propovjednika.
Diplomirao je 1940., a međunarodnu diplomu stekao je licencom za podučavanje 1943. godine. Nakon diplome imenovan je u vjerski institut u Tanti, zatim je prešao na vjerski institut u Zagazig, a zatim u vjerski institut u Aleksandriji.Nakon dugog iskustva, šeik Al-Shaarawi se 1950. godine preselio na rad u Saudijsku Arabiju, gdje je radio kao profesor šerijata na Sveučilištu Umm Al-Qura. Sheikh Al-Shaarawi bio je prisiljen učiti predmet vjerovanja unatoč svojoj specijalizaciji izvorno na jeziku, a to je samo po sebi velika poteškoća, ali Sheikh Al-Shaarawi je uspio dokazati svoju superiornost u poučavanju ovog predmeta u velikoj mjeri koja je osvojila odobravanje i uvažavanje svih. 1963. godine došlo je do spora između predsjednika Gamala Abdela Nassera i kralja Sauda.
Kao rezultat toga, predsjednik Gamal Abdel Nasser spriječio je šeika Al-Shaarawija da se vrati u Saudijsku Arabiju (potrebno je citiranje) i imenovan je u Kairu za direktora Ureda šeika Al-Azhara, šeika Hassan Mamouna. Tada je šeik Shaarawi otputovao u Alžir kao šef tamošnje misije Al-Azhar i ostao u Alžiru oko sedam godina koje je proveo podučavajući, a dok je boravio u Alžiru, dogodio se neuspjeh u lipnju 1967. Al-Shaarawi je odstupio zahvaljujući najtežim vojnim porazima u Egiptu - i opravdao je to "u slovu T" u Program od A do Z govoreći: „Egipat nije pobijedio dok je bio u naručju komunizma, pa Egipćani nisu bili fascinirani svojom religijom.“ Kada se šeik al-Shaarawi vratio u Kairo i imenovao direktora za zadužbine guverbije Gharbia na razdoblje, zatim agenta za zastupanje i razmišljanje, zatim agenta za Al-Azhar, a zatim se vratio u Saudijsku Arabiju, a zatim se vratio u Saudijsku Arabiju, a zatim se vratio u Saudijsku Arabiju Nastava na sveučilištu King Abdulaziz.
U studenom 1976. g. Mamdouh Salem izabrao je tadašnjeg premijera, a šeika Shaarawija dodijelio je Ministarstvu zaklade i poslove Al-Azhar. Shaarawi je ostao u ministarstvu do listopada 1978. godine. Prva osoba koja je donijela ministarsku odluku o osnivanju prve islamske banke u Egiptu bila je Faisal banka, jer je to jedna od funkcija ministra gospodarstva ili financija (dr. Hamid Al-Sayeh u ovom razdoblju) koji ju je delegirao, a narodna skupština je na to pristala. Godine 1987. AD izabran je za člana Akademije arapskog jezika (Akademija Al-Khaldeen). Slijedi puni napredak karijere šeika Al-Shaarawija: Radna mjesta koja je preuzeo: imenovana je učiteljem u Institutu Tanta Al-Azhari i radila je za njega, a zatim je premještena u Aleksandrijski institut, zatim Institut Zagazig.
Premješten na rad u Saudijsku Arabiju 1950. godine AD. Radio je kao učitelj na šerijatskom fakultetu, na Sveučilištu King Abdulaziz u Džedi. Za agenta Instituta Tanta Al-Azhari imenovan je 1960. godine. Za direktoricu Islamskog poziva imenovan je u Ministarstvu za zaštitu 1961. godine. Imenovan je inspektorom za arapske znanosti u Al-Azhar Al-Sharif 1962. godine AD. Postavljen je za direktora ureda Velikog imama, šeika Al-Azhara Hassana Mamouna, 1964. godine. Za šefa misije Al-Azhar u Alžiru imenovan je 1966. godine. Izabran je za gostujućeg profesora na Sveučilištu King Abdulaziz, šerijatski fakultet u Meki, 1970. godine. Za šefa Odjela za poslijediplomske studije na Sveučilištu King Abdulaziz imenovan je 1972. godine.
Za arapsku republiku Egipat postavljen je za ministra poslova Awqafa i Al-Azhara 1976. godine. Imenovan je članom Islamske istraživačke akademije 1980. Izabran je za člana Vijeća Shura u Arapskoj Republici Egiptu 1980. Al-Azhar šeik mu je ponuđen kao i položaj u većem broju islamskih zemalja, ali on je odbio i odlučio se posvetiti islamskom pozivu.