Bhagavad-gita nam dolazi u obliku dijaloga na bojnom polju između Gospodina Šri Krišne i ratnika Arjune. Dijalog se događa neposredno prije početka prvog vojnog angažmana u Kurukshetra ratu, velikom bratoubilačkom ratu između Kaurava i Pandava radi određivanja indijske političke sudbine. Arjuna, zaboravljajući na svoju propisanu dužnost Kshatriya (ratnika) čija je dužnost boriti se za pravednu stvar u svetom ratu, odlučuje iz osobno motiviranih razloga ne boriti se. Krišna, koji je pristao djelovati kao pokretač Arjunine kočije, vidi svog prijatelja i bhaktu u iluziji i nedoumici i nastavlja prosvjetljivati Arjunu glede njegove neposredne društvene dužnosti (varna-dharme) poput ratnika i, što je još važnije, njegove vječne dužnosti ili priroda (Sanatana-dharma) kao vječni duhovni entitet u odnosu s Bogom.
Stoga relevantnost i univerzalnost Krišnina učenja nadilaze neposrednu povijesnu postavku Arjunine dileme na bojnom polju. Krišna govori u korist svih duša koje su zaboravile svoju vječnu prirodu, krajnji cilj postojanja i svoj vječni odnos s Njim.
Bhagavad Gita je znanje o pet osnovnih istina i odnos svake istine prema drugoj: Tih pet istina su Krišna ili Bog, pojedinačna duša, materijalni svijet, djelovanje na ovom svijetu i vrijeme. Gita lucidno objašnjava prirodu svijesti, sebe i svemira. To je bit indijske duhovne mudrosti.